Svaki odbačeni uređaj, svaka rudnička jalovina, šljaka, pepeo i drugi materijali koji sadržavaju radionuklide, odbačene tvari, predmeti izloženi radijaciji, pa i tlo i biljke koji su bili izloženi radionuklidima mogu se smatrati radioaktivnim otpadom.
Klikni na bačvu i istraži
njen sadržaj.
Nakon prikupljanja RAO se obrađuje i sprema u posebne spremnike. Način pripreme i vrsta spremnika ovise o njegovu agregatnom stanju, sastavu i aktivnosti.
Oblik skladišta RAO-a mora dopuštati slaganje, sortiranje, mjerenje i vizualni pregled spremnika s otpadom.
Odlagališta RAO-a projektiraju se ovisno o vrsti otpada. Tako se nisko i srednje radioaktivni otpad odlaže u pripovršinskim ili plitkim odlagalištima, a za dugoživući i visoko radioaktivni otpad predviđena su duboka geološka odlagališta.
VRLO NISKO RADIOAKTIVNI OTPAD
Sadržava zanemarivu specifičnu aktivnost, pa nije opasan za okoliš i zdravlje ljudi. Može se zbrinjavati odlaganjem na pripovršinska odlagališta s jednostavnim sustavom zaštitnih slojeva.
NISKO RADIOAKTIVNI OTPAD
Sadržava radionuklide s kratkim vremenom poluraspada, male aktivnosti i zanemarivi udio radionuklida s dugim vremenom poluraspada, a zbrinjava se u pripovršinskim odlagalištima sa složenim sustavom zaštitnih slojeva.
SREDNJE RADIOAKTIVNI OTPAD
KRATKOŽIVUĆI otpad sadržava radionuklide s kratkim vremenom poluraspada i zbrinjava se u pripovršinskim odlagalištima.
DUGOŽIVUĆI otpad sadržava radionuklide s dugim vremenom poluraspada i zbrinjava se u podzemnim odlagalištima.
VISOKO RADIOAKTIVNI OTPAD
Sadržava velik udjel radionuklida u obliku fisijskih produkata i transuranskih (dugoživućih) elemenata koji se stvaraju u jezgri reaktora, a zbrinjava se u dubokim podzemnim odlagalištima. ISKORIŠTENO NUKLEARNO GORIVO koje se ne prerađuje možemo svrstati u ovu kategoriju otpada.
Obrada RAO-a provodi se radi stabilizacije materijala i smanjenja volumena, a može uključivati usitnjavanje, spaljivanje, prešanje, sušenje i solidifikaciju cementnom smjesom.
Superkompakcijom se tri bačve mogu sprešati u jednu.
Do trenutka odlaganja u posebno projektirana odlagališta nisko i srednje radioaktivni otpad čuva se u posebno projektiranim skladištima.
Detaljna evidencija materijala u skladištu znači da se za svaki spremnik zna koju vrstu otpada sadržava, koje aktivnosti i sastava.
Stanje spremnika redovito se kontrolira kako bi se spriječila kontaminacija skladišta.
Radioaktivni materijal dovozi se u skladište u odgovarajućem pakiranju koje udovoljava propisanim uvjetima za prijevoz.
Propisani način prijevoza radioaktivnog materijala uključuje:
-
provjeru ispravnosti vozila i stanja tereta prije početka i po završetku prijevoza
-
odgovarajuće označivanje vrste tereta
-
pratnju (osiguranje) vozila
-
praćenje satelitskim sustavom nadzora (GPS)
-
vozače s certifikatom o edukaciji za prijevoz radioaktivnog materijala
-
upotrebu osobnih dozimetara
-
provjeru vozila na radioaktivnost po završetku prijevoza.
Vijek trajanja skladišta i građevinskih materijala od kojih je izgrađeno mora odgovarati predviđenom razdoblju skladištenja.
Uvjeti skladištenja takvi su da održavaju integritet spremnika otpada za predviđeno razdoblje pohrane otpada.
Osim provjere očuvanja integriteta spremnika kontinuirano se provodi i kontrola razine radioaktivnosti u skladištu i njegovoj okolini. Kontrola kvalitete i poseban sustav za recirkulaciju zraka osiguravaju propisane radne uvjete i onemogućuju prijenos kontaminacije zrakom. RAO je sigurno pohranjen u skladištu i ne smije doći do povećanja razine radioaktivnosti u njegovoj okolini.
U skladištu i izvan njega kontinuirano se provodi nadzor objekta i materijala, a skladište je, kao objekt visoke sigurnosti, pod 24-satnom zaštitom.
Otpadožder nažalost ne postoji.
Zbog toga se moramo pobrinuti da se otpad pravilno zbrinjava.
Istrošeno nuklearno gorivo (ING) nakon vađenja iz reaktora hladi se u bazenima vode s bornom kiselinom na dubini od oko 14 m, koja služi i kao štit od radijacije.
Bazeni se nalaze u sklopu nuklearne elektrane neposredno uz reaktor.
ING se u bazenu mora čuvati barem godinu dana. Nakon dvije do četiri godine skladištenja u bazenima razina aktivnosti i temperatura znatno opadnu.
Nakon vađenja iz bazena za hlađenje ING se premješta u suho skladište, gdje se čuva do trenutka odlaganja u duboka geološka odlagališta.
U suhim skladištima ING je pohranjen u posebnim spremnicima (npr. tipa CASTOR®) s rebrastim stijenkama radi lakšega hlađenja.
U pripovršinskim odlagalištima
(5) čelične 200-litarske bačve s nisko i srednje radioaktivnim otpadom
(1) složene su u betonske spremnike
(2). Oni se slažu u armiranobetonske građevine (kasete)
(3), koje se popunjavaju zaštićene od oborina pokretnim krovom
(4). Odlagalište se potom prekriva zaštitnim sustavom slojeva koji sprečavaju procjeđivanje oborinskih voda u tijelo odlagališta, a služe i kao biološka barijera (protiv intruzije flore, faune i ljudi).
Plitka odlagališta mogu biti ukopana na dubinu od 50 do 100 m ili mogu biti tunelskog tipa
(5) pod nadslojem terena jednake visine. Čelične bačve
(1) s nisko i srednje radioaktivnim otpadom slažu se u betonske spremnike
(2), koji se transportiraju u podzemne prostorije
(3) odlagališta. Raspored podzemnih prostorija može biti niz komora nalik na tunele
(4).
Duboka geološka odlagališta objekti su koji se projektiraju tako da visoko radioaktivni otpad (VRAO) ili istrošeno nuklearno gorivo (ING) budu u njima sigurno pohranjeni 100.000 godina, dok razina aktivnosti ne padne na onu koju ima uranijeva ruda.
Površinsko postrojenje
(1), podzemne prostorije
(2), hodnik s bušotinama
(3), spremnik s VRAO-om ili ING-om
(4), bentonitna glina
(5).