Pogledajte neke zanimljivosti i manje poznate činjenice iz područja radioaktivnosti.
Kako bi svijetlile u mraku, nekada su kazaljke na satovima bojene radioluminiscentnim bojama koje su sadržavale radij, prometij ili tricij, jake emitere β-radijacije.
Danas se u tu svrhu upotrebljavaju fluorescentne ili fosforescentne boje, koje nisu radioaktivne.
Uranijev oksid nekada se upotrebljavao za bojenje stakla. Radioaktivnost materijala od "uranijeva" stakla zanemarivo je mala, ali mjerljiva.
Noseći kuglice sa slike u ruci godinu dana, osoba može primiti dozu od 3 mSv.
U eksploataciji većine ruda na površinu Zemlje donose se i na njoj koncentriraju prirodno radioaktivni materijali.
Zato se povišena radioaktivnost može izmjeriti na jalovištima nastalim dobivanjem: boksita (aluminij), bakra, gipsa, fosfata, fosfora, kalija, zlata, kositra, titana, vanadija i ugljena.
Najskuplji materijal na svijetu, ne računajući antimateriju, jest izotop kalifornija
252Cf.
Cijena je jednoga grama kalifornija oko 27 milijuna američkih dolara!
Kalifornij se upotrebljava kao jaki izvor neutronskog zračenja u medicini i istraživanjima te služi za puštanje nuklearnih reaktora u rad (otprilike kao svjećica u Ottovu motoru u automobilima).
Prvi nuklearni reaktor sagrađen je na Sveučilištu u Chicagu 1942. Reaktor nije proizvodio električnu energiju, već je služio za prva istraživanja lančane reakcije.
Nazvan je "Chicago Hrpa-1" (Chicago Pile-1), a glavni istraživač Enrico Fermi opisao ga je kao "grubu hrpetinu crnih cigli i drvenih greda".
Prvi nuklearni reaktor koji je proizvodio električnu energiju proradio je 1951. u blizini grada Arca u američkoj saveznoj državi Idahu. Proizvodio je dovoljno električne energije za žarulje ukupne snage 200 W, a primarna namjena bila mu je za provođenje eksperimenata.
Prva nuklearna elektrana koja je proizvodila iskoristivu električnu energiju izgrađena je u Obninsku u Rusiji. U funkciji je bila od 1954. do 2002.
Najstariji poznati nuklearni reaktor nastao je u prirodi, geološkim procesima na lokaciji Oklo u Gabonu. Posljedica je koncentriranja uranijeve rude tokom podzemne vode na šesnaestak mjesta, gdje je samoodržavajuća nuklearna lančana reakcija počela prije oko dvije milijarde godina i trajala nekoliko stotina tisuća godina.
U cigaretnom dimu pronađen je polonij
210Po, visoko radioaktivni α-emiter, 250.000 puta otrovniji od cijanovodika.
Prema procjeni Agencije za nuklearnu energiju (OECD Nuclear Energy Agency), ekonomski iskoristive količine uranija na Zemlji, prema trenutačnoj potrošnji, dovoljne su da reaktori mogu raditi još dulje od dvjesto godina.
Uz Morro do Ferro (Željezno brdo) u Brazilu, Ramsar u Iranu mjesto je s najvišom razinom prirodne radioaktivnosti na svijetu.
Maksimalna izmjerena doza u Ramsaru jest 260 mSv godišnje.
11% od ukupne količine električne energije u svijetu proizvodi se u nuklearnim elektranama.
U 2015. godini u svijetu je bilo ukupno 438 reaktora u pogonu i 67 u izgradnji.
U Francuskoj čak 58 reaktora daje 76,9% ukupne proizvedene električne energije.