Skip to content

Povijest korištenja energije iz nuklearnih izvora u Slovačkoj počinje krajem pedesetih godina prošlog stoljeća kad je u tadašnjoj Čehoslovačkoj započela izgradnja nuklearne elektrane A1 na lokaciji Jaslovské Bohunice. Na istoj lokaciji, 1972. godine, počinje izgradnja V1 elektrane te V2 elektrane dvije godine kasnije. V1 elektrana je, zbog sigurnosnih kriterija EU, ugašena 2007. godine u procesu pristupanja Slovačke Europskoj Uniji. V2 elektrana radi i danas.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća počinje izgradnja dviju nuklearnih elektrana na lokaciji Mochovce, prva (EMO 1,2) je puštena u pogon krajem devedesetih godina, dok su radovi na drugoj (EMO 3,4) bili prekinuti te nastavljeni 2009. godine.

Trenutna situacija Slovačke je takva da imaju tri ugašena reaktora za dekomisiju, pet u pogonu te jedan u planu (prikazano na tablici 1.).

Slovačka zadovoljava 55% svojih potreba za električnom energijom iz postojećih dviju nuklearnih elektrana i buduća energetska strategija pretpostavlja ovaj izvor energije za zadovoljavanje svih energetskih potreba zemlje.

Pregled nuklearnih elektrana u Slovačkoj:

NazivTip reaktoraStatusPočetak rada
Bohunice A1HWGCRU dekomisiji1972 .
Bohunice V1 (EBO 1,2)VVER 440/230U dekomisiji1978./80.
Bohunice V2 (EBO 3,4)VVER 440/213Operativna1984./85.
Mochovce EMO 1,2VVER 440/213Operativna1998./99.
Mochovce EMO 3,4VVER 440/213Operativna2023./2025.

Uz navedene nuklearne elektrane, operativna su i postrojenja za kondicioniranje i obradu radioaktivnog otpada (TSU RAO) te mokro skladište istrošenoga nuklearnog goriva (ISSF) na lokaciji Bohunice, dok su na lokaciji Mochovce izgrađena postrojenja za obradu i kondicioniranje tekućeg RAO-a (FSK RAO), skladište za institucionalni radioaktivni otpad, odlagalište vrlo nisko radioaktivnog otpada te odlagalište niskog i srednje radioaktivnog otpada (NRWR).

Niski i srednje radioaktivni otpad Slovačke dolazi prvenstveno iz rada njenih operativnih nuklearnih elektrana, ali i iz procesa dekomisije elektrane A1. Uz to ne smijemo zaboraviti uzeti u obzir i institucionalni RAO iz istraživačkih instituta, laboratorija i medicine.

O obradi tog otpada se brine tvrtka JAVYS (Jadrová a Vyrad’ovacia Spločnost) koja je u 100% vlasništvu države. Ta tvrtka vodi dva postrojenja za obradu i kondicioniranje radioaktivnog otpada, privremeno mokro skladište istrošenoga nuklearnog goriva te odlagalište NSRAO-a. U vlasništvu te tvrtke su i ugašene elektrane A1 i Bohunice V1, koje su u procesu dekomisije.

Priprema i procesiranje RAO-a na lokaciji Bohunice uključuje razvrstavanje, kompakciju i spaljivanje nakon čega se bačve s otpadom detaljno provjeravaju kako bi se utvrdilo zadovoljavaju li uvjete prihvaćanja za odlagalište (WAC). Bačve koje prođu provjeru spremaju se u betonske spremnike, popunjavaju cementnom ispunom i tako transportiraju u odlagalište NSRAO-a. Bačve koje ne zadovolje provjeru se ponovno obrađuju ili privremeno skladište na prostoru same nuklearne elektrane.

Sličan proces prolazi i tekući RAO, koji se nakon solidifikacije (beton, bitumen) u drugom postrojenju (koje se nalazi u sklopu same NE Mochovce) odvozi na odlagalište.

Nova strategija odlaganja otpada Slovačke nalaže da će se u postojeće odlagalište Mochovce odlagati NSRAO nastao isključivo radom nuklearnih elektrana odnosno dekomisijom ugašenih elektrana. Za potrebe odlaganja institucionalnog RAO-a te za vrlo nisko radioaktivni otpad u planu je izgradnja posebnih odlagališta, vrlo vjerojatno u sklopu postojećeg odlagališta NSRAO-a Mochovce.

Razlog tomu je neplanirano rano gašenje elektrane V1 prilikom ulaska Slovačke u EU i opasnost da će se, ukoliko sav otpad ide na istu lokaciju, prostor odlagališta popuniti prebrzo. Usto, dovršavanjem izgradnje elektrane Mochovce 2 će količina NSRAO-a dodatno porasti u budućnosti.

Preferentna lokacija odlagališta NSRAO-a u Slovačkoj je bila nedaleko postojeće nuklearne elektrane Mochovce. Sama elektrana je izgrađena na mjestu nekadašnjeg sela Mochovce blizu gradova Nitra i Levice. Taj prostor je iznimno tektonski stabilan što je jedan od kriterija za izgradnju bilo kakvog tipa odlagališta. Dodatnim inženjersko-geološkim i hidrogeološkim istraživanjima potvrđena je pogodnost lokacije te se 1984. godine počinje graditi.

Konceptualno, odlagalište je pripovršinskog tipa, gdje je otpad izoliran od okoline višestrukim barijerama. U slučaju odlagališta Mochovce to su:

  • cementna ispuna (matriks) u bačvi s otpadom,
  • stijenke betonskog spremnika u kojemu se bačve nalaze (koji je također ispunjen betonom),
  • zidovi pojedinih odlagališnih jedinica od armiranog betona debljine 600 mm,
  • sloj nepropusne, kompaktirane gline u podlozi odlagališta debeo minimalno 1 m,
  • nepropusnost same geološke formacije u kojoj se cijeli kompleks nalazi.

Odlagalište, nakon dovršetka izgradnje i pokusnog pogona, počinje službeno raditi 2001. godine.

Odlagalište je dizajnirano tako da se betonski spremnici (dimenzije 1,7 m x 1,7 m x 1,7 m s debljinom stijenki od 10 cm) odlažu u betonske odlagališne jedinice, koje su široke 18 m, duge 5 m te visoke 5,5 m, volumena 510 m3.

U svaku pojedinu odlagališnu jedinicu stane 90 betonskih spremnika, te se one nalaze u dvostrukim redovima. Svaki dvostruki red sadrži 80 takvih odlagališnih jedinica – 20 u redu na dva „kata“. Nakon potpunog ispunjavanja, prvi red se pokrio s privremenim čeličnim pokrovom za dodatnu zaštitu. Međuprostor dvaju redova je također ispunjen kompaktiranom nepropusnom ispunom.

Ukupni kapacitet je 10.800 betonskih spremnika ukupnog volumena 33.480 m3. Preostali raspoloživi odlagališni kapacitet je 3 402 betonskih spremnika.

Kao što je spomenuto, samo odlagalište se nalazi ukopano ispod površine i leži na sloju gline debelom 1 m, između čega je 60 cm debeo sloj šljunka koji služi za drenažu vode. U konačnici će se cijelo odlagalište prekriti pokrovnim slojem višestrukih barijera.

U sklopu samog postrojenja nalaze se i administrativne i tehničke zgrade koje služe za prihvat i provjeru otpada prije konačnog odlaganja. Samo odlaganje betonskih spremnika u odlagališne jedinice se obavlja preko postavljenog krana.

Slovačka kao prioritetnu opciju za odlaganje istrošenog nuklearnog goriva planira uspostaviti nacionalno duboko geološko odlagalište. Također, uskladišteni otpad koji ne zadovoljava kriterije prihvaćanja (WAC) za pripovršinsko odlagalište se planira odlagati u duboko geološkom odlagalištu. Istovremeno, kao rezervnu opciju, Slovačka prati aktivnosti koje bi mogle dovesti do međunarodnog dubokog geološkog odlagališta, tj. odlagališta u zajedničkom vlasništvu i pod zajedničkim upravljanjem nekoliko država prema relevantnim međunarodnim sporazumima.